Ovo ljeto održana su tri ciklusa programa Molitva u pokretu. Vladao je veliki interes te je program popunjen rekordnom brzinom, a liste čekanja bile su prilično duge. Program su vodili fra Josip Vlašić i Kristina Jurić. Po završetku programa jedan bračni par poslao nam je nekoliko rečenica svojih dojmova pa ih dijelimo s vama.
U Masnu Luku ja navratih. Razgovaram s tišinom, razgovaram sa samoćom, razgovaram s planinom. Bojiš li se brate, sestro? Ja se ne bojim, jer nisam sam.
Pitam: „Gdje si Gospodine?“ Kao sveti Ilija nađoh Te u lahoru proplanka Masne Luke, u tišini velebne prirode Masne Luke, u gostoprimstvu fratarske kuće, Masne Luke. Nađoh Te u ljudima i njihovim osmjesima, izričajima i suzama, na duhovnoj obnovi u Masnoj Luci.
Vraćam ti se, znači da mi nedostaješ. Vraćam ti se, znači da te poštujem. Vraćam ti se, znači da te volim. U jednostavnosti i miru slušao sam jutra i razmatrao tišinu, pomno slušao fratra i promatrao okolinu. Svjedočio srcem stanje svog duha i zavolio ljude sebi slične. Zadobio puno više u nastojanju da se darujem.
Hvala ti Bože na fra Josipu i planinskom zraku. Hvala ti na Kiki koja je svojom revnošću pokrenula moju čežnju. Hvala ti na svim sudionicima koji su mi bili kao braća i sestre. Voljeti nije grijeh.
Planino, vratit ću se jer trebam ovo što sam u tebi pronašao.
Željko
Kada sam prošle godine prvi put posjetila ovaj masnolučki kraj, tamnozeleni planinski okoliš odmah me osvojio. Neprestano sam gledala vrhove planina i razmišljala kako su gordi, nedodirljivi i savršeni, kao da su stvoreni da nas podsjete o vječnim težnjama za visinama, za ciljevima, za prolaznošću.
Sudjelovanje u duhovno-rekreativnom programu Molitva u pokretu bilo je vrijednog svakog divljenja. Svatko od sudionika ima različita očekivanja od programa, ali ono što većina sudionika dijeli je ispreplitanje molitve i aktivnosti, duhovnosti i tjelesnosti, penjanja i silaženja, razmišljanja i razmatranja, sjećanja i maštanja, blagosti i otvorenosti. Baveći se biblijskim recima, bavili smo se sobom. Slušajući fra Josipovo tumačenje, tako blago su nam se otvarali neki novi vidici, tako smo bili sigurni da smo na toplom i zaštićenom mjestu, potvrđujući sebi da činimo neke prave stvari u životu, ali i da želimo biti bolji. Zapravo, otkrivajući Boga u prirodi, otkrivali smo ga i u sebi, prebirali i pohranjivali ga u svoje srce. Sreće je bila u nama, ali i između nas sudionika.
Puni novog iskustva, odlazimo u dubokoj žudnji za ponovnim dolaskom.
Anita Bešlić
